KINA, dan 1
Veza neurona i udaljenosti od doma
Sinoc sam dosa u hotel i smistia se ka inace. Ista soba, sve isto.
Nisam moga dugo spavat radi jet laga, pa sam se probudia i ubija vrime tipkajuci po laptopu.
To me podsjetilo na jos jedan “mentalni fenomen” koji se dogadja kod pomoraca. Mozda i u drugim
strukama, ali to ne znam.
Kad odemo od kuce prebaci nam se neki switch u glavi. Ka da zaboravimo kako je doma, pa nam
svakakve ideje padaju napamet.
Uglavnom je to navala gluposti s pokojom pamenom idejom, a od svega toga ispliva jedna misao kojom
se onda bavimo i razradjujemo je za vrime cilog ugovora, uvjereni da cemo bas na tome poradit cim
stignemo doma.
Tako sam ja jednom prilikom odlucia sagradit elektranu od fotonaponskih celija kad dodjem doma.
Nebrojni sati utroseni u istrazivanje i informiranje o temi, da bi dosa doma i sam sebi reka “daj dodji
sebi, kakva elektrana, jesi normalan…“.
Neki moji kolege gledaju platne liste, pa zakljuce da puno zaradjuju, a malo imaju. Onda odlice bit
stedljivi, pa dodju doma i maltretiraju zene sa kupnjom jeftinijeg wc papira i K+ salame. Tako smaraju
sve oko sebe, dok ne izadju vanka, popiju misecnu placu prosjecnog hrvata, pocaste cilu kafanu i sjebu
svaki smisao dugo planirane stednje.
Puno je takvih primjera, to su samo dva friskija kojih se sicam.
Nemojte me krivo svatit, nisu sve ideje glupe ka ove dvi gore. Bilo je i dobrih, a neke su uspjesno
izvedene po povratku.
Ono sta sam tia rec je da sam primjetia tu pojavu razmisljanja “out of the box” kod nekih ljudi s kojima
sam radia i jos nekih sta rade vanka, cim se maknu od doma. Zanimljivo bas, a volia bi znat zasto se to
dogadja.
Mozda zato sto pokusavamo odvratit misli od cinjenice da nismo doma i da propustamo puno toga, pa
podsvjesno kupujemo vrime misleci da ako razradimo neku ideju i dio toga obavimo s broda, da ce nam
vise vrimena ostat za sebe kad budemo doma?
Mozda zato sto imamo dovoljno vremena za razmisljanje bez prekida zvonjavom mobitela i neke
“obaveze” za smorove koji nisu u stanju brinit se sami o sebi pa im trebamo, tj. MORAMO “hitno nesto
obavit”?
Je li razlog mozda to sto se odmicanjem od doma stvari gledaju iz neke druge perspektive?
Mozda s novom okolinom, di vidimo nove stvari, pocmemo drugacije razmisljat i primjecujemo stvari
koje inace ne vidimo, pa nas to nas dovodi do novih ideja koje inace nemamo?
Zasto kad dodjemo doma, nakon par tjedana, opet zapnemo u rutini sa svima drugima, povuce nas isti
tok i utopimo se u poplavi bulshita kojim nas zatrpaju razni lower-forms-of-life (političari, neradnici,
klosari, novine, TV glave, facebook dusebriznici i sl).
Sta god bilo, cini mi se da promjena okoline povoljno utjece na rad mozga. Cak i ovako sugava okolina ka sta je Kina.
Problem je taj sto s vrimenom postajemo otporniji na kopneni bulshit, pa smo time cudniji
domorodcima, koji nas smatraju cudacima ili cak snobivima, jer ne djelimo njihove regresivne
svjetonadzore, kojih se ni pracovjek ne bi zasramia.
Treba pitat nekoga pametnog, sigurno ima neko ko se time vec bavia.
No comments:
Post a Comment