Captain TS Panama -Korea

T.S

Super sta ti se javija muzej iz Rijeke, bas mi je drago zbog tebe. Evo mi prolazimo Panamu idemo polako za Koreju. Na brodu je sve ok, ekipa je dobra. Dani brzo prolaze jer ima dosta posla sto je dobro. Puno pozdrava do sljedeceg javljana.

Wonderfull that the Rijeka museum has got in touch, im so glad for you. Here we are passing torugh Panama, and are heading slowly to Korea. On board is all well, the team is good. The days are passing fast because there is a lot of work, which is also rather good. Lots of regards - until next time.

Captain TS, Houston, Texas- South Korea

Pozdrav Suncica nikako uvatit vremena za javit se, ovaj Houston izmori covika, od kad san dosa prominili smo 3 terminala u 3 dana tako da se radi punom paraom i ne stignes ni spavat, a kamo li sta drugo. Danas cemo zavrsit iskrcaj pa idemo van prat tankove i nazad na ukrcaj. Nakon toga nam sljedi dugo putovanje od mjesec dana za Juznu Koreju di ce zivot uc u neku rutinu i monotomiju bez interneta. Ja cu imat dobru zanimaciju pripremanja se za preuzimanje zapovjednistva nad brodom tako da ne sumnjam da ce meni vrime brzo proci! Eto toliko od mene iz kisnog i tmurnog Houstona.

*************************************

Greetings Suncica, impossible to find time to get in touch, this Houston  fatigues a man, since arrival we have changed 3 terminals in 3 days, so we are working full steam ahead, there is no time to sleep, and barley for anything other, . Today we will complete the cargo transfer . than we go out to wash the tanks , thank back to reload cargo. After this a long voyage of about a month follows- heading for South Korea, where life will settle into some sort of routine, and monotony without internet. I will be entertained with the preparations for taking over as commander of the ship, so I do not doubt my time will pass by quickly. There, that's all from me from the rainy and grim Houston.

Pomorci i spiza

Kao što svi Hrvati znaju i sve Hrvatice će shvatit kad tada, do srca Hrvata dolazi se putem trbuha. Muškarci o tome ne razmišljaju, oni samo to žive, ali to nama matere znaju, to nam babe znaju, a mlađe žene, o tome u početku ne razmišljaju ali na kraju I one shvate da je istina. I upravo hrana je jedan od največih problema naših pomoraca kada su na brodu. I naj žešće žalbe su o hrani. 
Svi moraju jesti ali nije sve što se jede, dobro, ukusno, I zdravo, a kamoli slasno. Ručak sam po sebi podrazumijeva više od riječi hrane. Ručak nije bilo šta. Ručak = je I hrana i zadovoljstvo što se pojeo dobar bokun. A što je to što Hrvatski moreplovci uopće smatraju pravim ručkom?

Capo I.T. je nedavno bio u Belgijji,   on prijatelj su ostali kod poznatih- gjde je cura Belgijanka "spravila ručak". Znači cura se potrudila nešto napraviti za jest gladnim putnicima. A co-putnik našeg kapa, veliki mišičavi tip, pogledao je pripravljeno i izjavio kao maleni dječak " Ja to neću jest".  Dakle nemože sve proć. 

Mornar 1.
Jednoj bivšoj, šta je bila cila moderna, sam reka "manistra s tunjevinom nije ručak. To je nešto sta sam sebi skuvam kad nema ništa drugo za jest. Rižot nije ručak, to je prilog. Soju jedu domaće životinje, ne ljudi. Kuvanje nije odmrzavanje Ledo proizvoda u mikrovalnoj, itd.". Ne znam šta sam krivo reka, samo sam je pokuša usmjerit, da nauči nešto pametno, ali nije najbolje prihvatila kritiku...

Mornar 2
Brodski kuhari kroz godine su mi uništili zdravlje..


Več u samom početku ti Hrvatski muškarci su poprilično izbirljivi.. Moderna cura, zapravo ima svo pravo bit moderna te kuhati inspirirana receptima sa interneta i internacionalnim egzotičnim sastojcima- dok ju ne zapadne muškarac koji neće jest što ona hoće i voli.. I lagano cura nauči da ono što muškarci najviše volje je ponavljanje kuhinje njihove mame. A ti muškarci Hrvati, jednostavna su biča zapravo,  nakon mnogo izgubljenih bitaka zanimljivih jela shvatimo-da Hrvati vole mesinu i krumpir, povrće i možda ribu. Puno svega toga, I to bez riži, manistre, kuskusa, i bilo kakve carbo dopune. To je njima prava spiza.

Chief MK

Ma jea sam sve i svašta po svitu, ali nema do domaće spize, spremljene "po seljački". Svaka čast svima, ali ne jede se nigdi ka kod nas doma. Tako sam jednog kapetana Danca odvea doli u Ostarije, na sipu s bobom, čovik pa u nesvist skoro, oduševia se, da "kakav je ovo specijalitet". Mislim se "a bidan čovik, di on živi...".

A kada ih zapadne kuhar koji potječe sa druge strane svijeta, sa cijelom drugom kulturom jela iza sebe gdje stoljećima jedu rižu bez mesa..Tu mornari postanu frustrirani i počmu ponekad voditi bitke..

MK
Ne jedem i doručak u McDonaldsa, ali mogu ti reć da je onaj lik sta je snimia dokumentarac o fast foodu, je totalni papak. Kad sam doša ovde sitia sam se baš njega i dokumentarca, pa sam pomislia kad sam već osuđen na shit-food, aj da testiram tu njegovu tvrdnju.
S jednom razlikom - ja nisam glupi amer, nego sam iz Splita, di je svaki od nas najpametniji na svitu, hahaha.

Tako sam od kumpirića narućiva najmanju porciju, a umisto Cole sok od naranče.

Doša sam u Kinu sa 93kg, a otiša sa 94. I taj 1kg je bia zato sta sam zadnji tjedan otkria neki dučan di ima kupit europskih slatkisa i onda sam se razvaljiva Tobleroneom i Rittet sport i Kinder čokoladicama. Jebiga, zazelia se.

A i drugi put sam se sitia tog dokumentarca, onog djela kad je reka kako su ti burgeri puni kemikalija, pa i nakon tjedan dana stajanja jos budu friški - GENIJALNO, mislim se ja, pa kad smo išli na sea trial, 4 dana na moru s kineskim kuvarom, a ja ponia 12 big macova. Suck it Chineseeeeee!

Slušala sam I jednog starog kapa kako govori da bi bilo di na svitu iša i za manje pare, ali više neče u Indiju, dvadest godina on jede njihovu rižu na pljuvačku..

Problem našim pomorcima koji provedu nekoliko mjeseci na moru, je što svaki dan trebaju jesti nekolioko obroka , a često nevole što se jede, te nije ni čudo što postaju čangrizavi kada su na brodu..Upravo zbog loše prehrane i stresa na poslu mnogi mornari vračaju se kući mršavi i košćati, ali zato brate, navale kada su doma, jedu s užitkom, i svi do jedan dopune formu..


MK
Kad dodjem doma, ko god me pita šta bi jea, odgovor je uvik isti "lešo domaću kokoš i blitvu.

Cartagena- Sailor city

Cartagena is the most beautiful city in the world.

I keep seeing this on facebook posted by friends sailors , and I keep hearing this in numerous stories by different sailors.. Why is Cartagena Columbia the most beautiful city in the world I asked some sailors sailors?

Mariner 1:
It reminds one of Split..
And the women are wowwwwwwwwwwww.

" Mulate "and very beautiful and slender. A lot of my collegues have divorced their wives in Split and re-married in Cartagena.

There is a factory in Cartagena which was named after our ship- because our crew was so well known in Cartagena.. The factory is still working. Its called Panama Pacifico.



Mariner 2:

Its the best city in the world, and the life there is a party. I love the fact the people are always in a good mood and dancing all the time..

There was one time when we arrived in Cartagena.. And as we have been before but had never seen the historic centre we went to get a cab for the centre..

When sailors come in to the town all the taxi men fight to win over the sailors to their cab.. We chose one and than got into the cab.. It was one of those old cars like in Cuba. Only once we got in, the car would not start at all. All the other taxi drivers started leering, and  mocking our driver, but we decided  that the deed was done- we had chosen our diver and car and we would stick to him ..

In the end we needed to push the car .. We told the driver to shift into the 2nd geer and we pushed and pushed.. You know how much those old metal cars weight? ..We pushed for good 10 minutes.. and where drenched with sweat once the taxi finally started going..

As a reward for sticking to him, the driver decided to treat us. He reached into a port hole and pulled out- a cocaine ball the size of an apple- and this is not an exagatation . It was a reward for our loyalty, and it was some home made, he probably farmed it himself, high quality stuff. The kind of stuff that makes you feel just nice, like a proper gent.

You can imagine- that from that moment on that cab driver was our private driver for the rest of the time we spent in Cartagena..

When we asked to go into the historic centre.. He refused- said we wanted to get killed- but he sorted us out with a muscly guy- a body guard- to look out for us- during our exploration of the town..

Ah that was a great time in Cartagena .. We went dancing, eating,  .. scratched that white ball into shreds..