Kapetan ST Preuzeo Zapovjedništvo Broda zvanog Clarice

S početkom ovog projekta počela sam se upoznavati s pričom pomorca.. Svaki pomorac ima svoju priču, ali ne jednu, nego baš tisuće njih, puno tih priča, o događajima na moru, u brodu, na dalekim kopnima. Čak i u ovim  danima  jeftinih letova bilo tko može letiti bilo gdje biti turist, ipak vrlo su različite te priče turista, I pomoraca. Jeste li ikada slušali pomorce kako pripovijedaju? Onda znate o ćemu prićam .

Ali postoji i ta jedna nit, koja ćini mi se povezuje te individualce satkane od tisuća noći na stranim morima. Počne to već kuhati u dječaku, tom divljem biću, teenageru kojeg je teško zavezati za školsku klupu, kakvi se nađu u velikom broju upravo u tim pomorskim školama, polu buntovnici, pustolovi, zajebanti.. Smišljaju isprike šta nisu napisali zadaće, škivaju iz škole, pa ipak ih inpisriraju te legende koje skupe iz povijesti, priče velikih kapetana, pravih pustolova istraživaća.. I tu već poćme u glavama tih momaka kuhati neki san, o tome kako će on biti jedan dan, Kapetan.



Koliko godina je trebalo Magellanu da postane Kapetan ? Ništa manje nego treba jednome momku danas. Magellan je počeo na brodu kao bilo tko, teenager, momak bez pozicije, s željom za pustolovinom. On je sanjao kako će jednog dana biti kapetan, I trudio se, I dokazivao se, na bordu i u ratu, tek u 36 godini on postaje Kapetan prvi put. 

Danas nije mnogo različita priča. Za postati kapetan mlad čovijek se mora iskazati. Raditi više nego li što rade drugi, a na brodu svi rade mnogo. Taj čovijek treba provoditi više vremena na oceanu nego li doma. Bit pouzdan, precizan, sposoban..

Bit Kapetan je cilj, I san većine momaka koji upišu pomorsku školu. Zapravo taj trenutak preuzimanja zapovjedništva broda, vrhunac je karijere, sna, jednog mornara. I čitajući ova pisma, što mi pišu ti pomorci što jedu kruh sa sedam kora, 12 godina provedenih na brodu bez božića kući, bez nove godine doma, bez rođendana, bez cure mjesecima, daleko od obitelji, sa svim tugama I fustracijama, koje traju već godinama. Možete li si predočiti strpljenje koje netko treba da 14 godina radi posao, izoliran brodu, prihvačajući ostati na brodu 9 ili 6 mjeseci umjesto uobičanih 2, da bi ostvario taj dječački san što prije.. Mnogi momci odustanu.. Stoga Veliki je trenutak kada netko uspije .

Počešćena sam što u upravo takvom svećanom trenutku, nam se pridružio na projekt Chief ST . Počeli smo  pratiti ngegovo putovanje pred let za Teksas prije par mjeseci, gdje je kao chief se ukrcao na brod,  te oplovio pacific, da bi taj isti brod Clarince na drugoj strani  zemaljske kugle, preuzeo kao kapetan.

Evo nam prvo izvješće i pozdrav od novo pečenoga "barbe", friško iz Kine.


 

 

Kapetan TS:

Pozdrav Sunčica, nikako doći do interneta da ti se javim, nakon duge pacifićke avanture koja je prošla hvala bogu mirno stiga san u Koreju di san se kratko zadrža i nisan doša do interneta posli san u Kinu iša i tamo je kako je poznato zabranjen  Facebook ali nakon duge borbe san uspija probit i tu zabranu i evo ti se javljam napokon.
 Zapovjedništvo san preuzea i nije mi bilo toliko stresno koliko san mislija, vjerojatno san bia spremniji nego san mislija.
Sad cemo bit u škveru sedam dana osima ako nas koji Tajfun ne potira.
Odlucija san ostat malo duze na brodu ovaj put tako da će povratak kući malo pričekat. Ostat cu još 4 mjeseca kao zapovijednik tako da mogu novu godinu doma proslavit nakon dugo vremena. Puno pozdrava do sljedeceg javljanja