Dear Readers.
Some time has passed since I have informed you of the destinies of our three sailors. Well the summer has begun. The sailors have quietened down. The summer seems to calm them down -of course it does for they are all Dalmatian, . Even upon the crests of distant dark and exotic seas, the summer, and the sound of the mosquitoes calms down the Dalmatians. Its no matter that their skin is sticking to the working slacks, on the moist humid coats, upon the other side of the planet, where they are of course walking up side down..
Those mariners of ours write more in winter, when they are missing their mothers cakes, and decorated christmas trees, but than the summer has happened to me as well as to or mariners, and to my son too, who had decided to obstain from summer kinder garden by picking up as many summer virues from protest, so I too must accept, that some kind of vacation is in the air. The summer is there to be lived, the winter is there to wirte memoires, chonichles, and heroic songs about the summer adventures..
And now a little about our sailors..
This is an art project, in the form of 3 dialogues, which I a painter Suncica Kuzmanic P.T. am leading with 3 Dalmatian mariners who at this moment are at work on different sides of the planet. Meet M.K. Chief officer, Capo I.T. -Chief engineer and reecentley joined Captain T.S. The project begun in December.2015. The blog will be used to document the journey of the mariners and the evolution of our project. Follow us live and enjoy the journey.
Monday, 8 August 2016
English version- Captain ST Takes over the command of Clarice
I started to become acquainted with the story of the mariner -with the commencement of this project. Every mariner has his story, but not one, but thousants of them, many stories of escapades at sea, on the ship, upon distant shores. Even in these days of the cheap flight when anyone can fly anywhere to be a tourist, still very different are the tales of the tourists and those of the mariner. Have you ever listened to a mariner story tell? Than you know what I am talking about.
There exsits, hoverer that one thread, which to me seems to unite those individuals woven out of thousand and one nights on exotic seas. It all begins to bouble up in the boy, that wild being, the teenager who is difficult to straddle to his school desk, as are found in large numbers percisley in the navigational schools, half anarchists, advenuters, fuck-ups. They invent excuses for the missing homeworks, skive classes, but never the less are inspired by the legends from history, those of the great Captains, real adventurers, explorers. There and than, in the heads of those young men a dream begins to simmer, a dream of how one day, he himself will become, a Captain.
How many years did it take Magellan to become a Captain. ? None less than is required of a young man now. Magellan started up on a boat as a nobody, a teenager, without a position, with desire for adventure. He dreamt how one day he will be Captain, and he made an effort, and proved him self on the ships and in war, and only aged 36 he becomes a Captain for the first time ( Than discoveries the streits od Magellan and proves the Earth I round)
Today the story is no different. To become a captain, a young man must prove him self. He must work more than others do, and o a ship everyone works a lot. That man needs to spend more time in the ocean than at home. He must be precise, capable, trustworthy.
To be a captain is the aim, and the dream of most of the boys who enrol into the maritime collage. The moment of taking over the command of a ship is the peak of the career, the realisation of the mariner's dream. Reading these letters, sent to me by the sailors eating the bread with seven crusts, 12 years spent on the ship without a Christmas at home, without the new years, the birthdays, the girlfriends, far from one's family, with all the sorrows and frustrations, whish last for years. Can you
comprehend the patience with which one works at a job for 14 years, isolated on the ship, accepting to stay on the ship for 9 and 6 months instead for the expected 2 month terms- in order to speed up the realisation of the boy hood dream. Most men give up. It is thus a great moment when someone succeeds.
I am honoured that in precisely such a moment in his life, The project Mariner and the ocean was joined by Chief ST. We begun to follow his journey before his flight to Texas a couple months ago, where he embarked the ship as a Chief, sailed the Pacific ocean, to than take over the command of that same Ship Clarince, on the other side of the Globe, as its Captain.
Here is the first report and greetings from the newly baked Captian now in China.
Greetings Sunčica, it has been impossible to get to the internet to say hello. After a long pacific adventure which passed thank be to god, alright, I had arrived in Korea, where I had stayed shortly without connecting to the internet, and afterwards I left for China where as all know facebook is forbidden, however after a long battle I managed to crack it, and break the firewall to be finally writing !
I have taken over the command and fount it not at all as stressful as I had expected, I suppose I was more prepared than I believed to be.
We are now going to be in the shipyard for seven days unless some taifun sends us out of here.
I have decided to remain on the ship a little longer this time, so that the arrival home shall wait a while . I will remain in command for the next 4 moths, so that I may spend the new years at home after many years. Many greetings, until next time
There exsits, hoverer that one thread, which to me seems to unite those individuals woven out of thousand and one nights on exotic seas. It all begins to bouble up in the boy, that wild being, the teenager who is difficult to straddle to his school desk, as are found in large numbers percisley in the navigational schools, half anarchists, advenuters, fuck-ups. They invent excuses for the missing homeworks, skive classes, but never the less are inspired by the legends from history, those of the great Captains, real adventurers, explorers. There and than, in the heads of those young men a dream begins to simmer, a dream of how one day, he himself will become, a Captain.
How many years did it take Magellan to become a Captain. ? None less than is required of a young man now. Magellan started up on a boat as a nobody, a teenager, without a position, with desire for adventure. He dreamt how one day he will be Captain, and he made an effort, and proved him self on the ships and in war, and only aged 36 he becomes a Captain for the first time ( Than discoveries the streits od Magellan and proves the Earth I round)
Today the story is no different. To become a captain, a young man must prove him self. He must work more than others do, and o a ship everyone works a lot. That man needs to spend more time in the ocean than at home. He must be precise, capable, trustworthy.
To be a captain is the aim, and the dream of most of the boys who enrol into the maritime collage. The moment of taking over the command of a ship is the peak of the career, the realisation of the mariner's dream. Reading these letters, sent to me by the sailors eating the bread with seven crusts, 12 years spent on the ship without a Christmas at home, without the new years, the birthdays, the girlfriends, far from one's family, with all the sorrows and frustrations, whish last for years. Can you
comprehend the patience with which one works at a job for 14 years, isolated on the ship, accepting to stay on the ship for 9 and 6 months instead for the expected 2 month terms- in order to speed up the realisation of the boy hood dream. Most men give up. It is thus a great moment when someone succeeds.
I am honoured that in precisely such a moment in his life, The project Mariner and the ocean was joined by Chief ST. We begun to follow his journey before his flight to Texas a couple months ago, where he embarked the ship as a Chief, sailed the Pacific ocean, to than take over the command of that same Ship Clarince, on the other side of the Globe, as its Captain.
Here is the first report and greetings from the newly baked Captian now in China.
Captain TS:
Greetings Sunčica, it has been impossible to get to the internet to say hello. After a long pacific adventure which passed thank be to god, alright, I had arrived in Korea, where I had stayed shortly without connecting to the internet, and afterwards I left for China where as all know facebook is forbidden, however after a long battle I managed to crack it, and break the firewall to be finally writing !
I have taken over the command and fount it not at all as stressful as I had expected, I suppose I was more prepared than I believed to be.
We are now going to be in the shipyard for seven days unless some taifun sends us out of here.
I have decided to remain on the ship a little longer this time, so that the arrival home shall wait a while . I will remain in command for the next 4 moths, so that I may spend the new years at home after many years. Many greetings, until next time
Kapetan ST Preuzeo Zapovjedništvo Broda zvanog Clarice
S početkom ovog projekta počela sam se upoznavati s pričom pomorca.. Svaki pomorac ima svoju priču, ali ne jednu, nego baš tisuće njih, puno tih priča, o događajima na moru, u brodu, na dalekim kopnima. Čak i u ovim danima jeftinih letova bilo tko može letiti bilo gdje biti turist, ipak vrlo su različite te priče turista, I pomoraca. Jeste li ikada slušali pomorce kako pripovijedaju? Onda znate o ćemu prićam .
Ali postoji i ta jedna nit, koja ćini mi se povezuje te individualce satkane od tisuća noći na stranim morima. Počne to već kuhati u dječaku, tom divljem biću, teenageru kojeg je teško zavezati za školsku klupu, kakvi se nađu u velikom broju upravo u tim pomorskim školama, polu buntovnici, pustolovi, zajebanti.. Smišljaju isprike šta nisu napisali zadaće, škivaju iz škole, pa ipak ih inpisriraju te legende koje skupe iz povijesti, priče velikih kapetana, pravih pustolova istraživaća.. I tu već poćme u glavama tih momaka kuhati neki san, o tome kako će on biti jedan dan, Kapetan.
Koliko godina je trebalo Magellanu da postane Kapetan ? Ništa manje nego treba jednome momku danas. Magellan je počeo na brodu kao bilo tko, teenager, momak bez pozicije, s željom za pustolovinom. On je sanjao kako će jednog dana biti kapetan, I trudio se, I dokazivao se, na bordu i u ratu, tek u 36 godini on postaje Kapetan prvi put.
Danas nije mnogo različita priča. Za postati kapetan mlad čovijek se mora iskazati. Raditi više nego li što rade drugi, a na brodu svi rade mnogo. Taj čovijek treba provoditi više vremena na oceanu nego li doma. Bit pouzdan, precizan, sposoban..
Bit Kapetan je cilj, I san većine momaka koji upišu pomorsku školu. Zapravo taj trenutak preuzimanja zapovjedništva broda, vrhunac je karijere, sna, jednog mornara. I čitajući ova pisma, što mi pišu ti pomorci što jedu kruh sa sedam kora, 12 godina provedenih na brodu bez božića kući, bez nove godine doma, bez rođendana, bez cure mjesecima, daleko od obitelji, sa svim tugama I fustracijama, koje traju već godinama. Možete li si predočiti strpljenje koje netko treba da 14 godina radi posao, izoliran brodu, prihvačajući ostati na brodu 9 ili 6 mjeseci umjesto uobičanih 2, da bi ostvario taj dječački san što prije.. Mnogi momci odustanu.. Stoga Veliki je trenutak kada netko uspije .
Počešćena sam što u upravo takvom svećanom trenutku, nam se pridružio na projekt Chief ST . Počeli smo pratiti ngegovo putovanje pred let za Teksas prije par mjeseci, gdje je kao chief se ukrcao na brod, te oplovio pacific, da bi taj isti brod Clarince na drugoj strani zemaljske kugle, preuzeo kao kapetan.
Evo nam prvo izvješće i pozdrav od novo pečenoga "barbe", friško iz Kine.
Pozdrav Sunčica, nikako doći do interneta da ti se javim, nakon duge pacifićke avanture koja je prošla hvala bogu mirno stiga san u Koreju di san se kratko zadrža i nisan doša do interneta posli san u Kinu iša i tamo je kako je poznato zabranjen Facebook ali nakon duge borbe san uspija probit i tu zabranu i evo ti se javljam napokon.
Zapovjedništvo san preuzea i nije mi bilo toliko stresno koliko san mislija, vjerojatno san bia spremniji nego san mislija.
Sad cemo bit u škveru sedam dana osima ako nas koji Tajfun ne potira.
Odlucija san ostat malo duze na brodu ovaj put tako da će povratak kući malo pričekat. Ostat cu još 4 mjeseca kao zapovijednik tako da mogu novu godinu doma proslavit nakon dugo vremena. Puno pozdrava do sljedeceg javljanja
Ali postoji i ta jedna nit, koja ćini mi se povezuje te individualce satkane od tisuća noći na stranim morima. Počne to već kuhati u dječaku, tom divljem biću, teenageru kojeg je teško zavezati za školsku klupu, kakvi se nađu u velikom broju upravo u tim pomorskim školama, polu buntovnici, pustolovi, zajebanti.. Smišljaju isprike šta nisu napisali zadaće, škivaju iz škole, pa ipak ih inpisriraju te legende koje skupe iz povijesti, priče velikih kapetana, pravih pustolova istraživaća.. I tu već poćme u glavama tih momaka kuhati neki san, o tome kako će on biti jedan dan, Kapetan.
Koliko godina je trebalo Magellanu da postane Kapetan ? Ništa manje nego treba jednome momku danas. Magellan je počeo na brodu kao bilo tko, teenager, momak bez pozicije, s željom za pustolovinom. On je sanjao kako će jednog dana biti kapetan, I trudio se, I dokazivao se, na bordu i u ratu, tek u 36 godini on postaje Kapetan prvi put.
Danas nije mnogo različita priča. Za postati kapetan mlad čovijek se mora iskazati. Raditi više nego li što rade drugi, a na brodu svi rade mnogo. Taj čovijek treba provoditi više vremena na oceanu nego li doma. Bit pouzdan, precizan, sposoban..
Bit Kapetan je cilj, I san većine momaka koji upišu pomorsku školu. Zapravo taj trenutak preuzimanja zapovjedništva broda, vrhunac je karijere, sna, jednog mornara. I čitajući ova pisma, što mi pišu ti pomorci što jedu kruh sa sedam kora, 12 godina provedenih na brodu bez božića kući, bez nove godine doma, bez rođendana, bez cure mjesecima, daleko od obitelji, sa svim tugama I fustracijama, koje traju već godinama. Možete li si predočiti strpljenje koje netko treba da 14 godina radi posao, izoliran brodu, prihvačajući ostati na brodu 9 ili 6 mjeseci umjesto uobičanih 2, da bi ostvario taj dječački san što prije.. Mnogi momci odustanu.. Stoga Veliki je trenutak kada netko uspije .
Počešćena sam što u upravo takvom svećanom trenutku, nam se pridružio na projekt Chief ST . Počeli smo pratiti ngegovo putovanje pred let za Teksas prije par mjeseci, gdje je kao chief se ukrcao na brod, te oplovio pacific, da bi taj isti brod Clarince na drugoj strani zemaljske kugle, preuzeo kao kapetan.
Evo nam prvo izvješće i pozdrav od novo pečenoga "barbe", friško iz Kine.
Kapetan TS:
Pozdrav Sunčica, nikako doći do interneta da ti se javim, nakon duge pacifićke avanture koja je prošla hvala bogu mirno stiga san u Koreju di san se kratko zadrža i nisan doša do interneta posli san u Kinu iša i tamo je kako je poznato zabranjen Facebook ali nakon duge borbe san uspija probit i tu zabranu i evo ti se javljam napokon.
Zapovjedništvo san preuzea i nije mi bilo toliko stresno koliko san mislija, vjerojatno san bia spremniji nego san mislija.
Sad cemo bit u škveru sedam dana osima ako nas koji Tajfun ne potira.
Odlucija san ostat malo duze na brodu ovaj put tako da će povratak kući malo pričekat. Ostat cu još 4 mjeseca kao zapovijednik tako da mogu novu godinu doma proslavit nakon dugo vremena. Puno pozdrava do sljedeceg javljanja
GoodBye Chief Mk
Chief MK naš prvi pomorac u projektu od Prosinca izčeznuo je negdje u Kini. Naime postajajo je sve tiši, I tiši, dok jednostavno nije nestao.
Dali se konačno uspio asimilirati u tu kinesku kulturu koja ga je frustirala cijelu zimu, I prestao pronalziti razloge za grintati?
Teško je to vjerovati. Zadnje što znamo od MK je da je odletio u Kinu, u škver, ukrcati se na novi novcati "Spud Ship" (to jest Jack up rig)kako smo ga prozvali zbog njegovih "Spud Cans" nogu, Chief MK je bio jako zadovoljan što će raditi pod Norveškom zastavom, I što će prvi puta u životu sudjelovati na transportiranju Jack up riga- brodom, do radne lokacije u Vjetnamu..
Međutim kao što svi koji imaju ikakva iskustva u ikakvom brodskom škveru znaju- u škveru poslu nikad kraja. Taj novi brod, nije nikako bio sasvim gotov, I tih par dana Kine pretvorili su se u još jednu epizodu beskrajnog života u kineskom škveru. Možemo samo zamislit Chiefa kako ljutito hoda škverom i psuje na Marka Pola, šta ga je zajeba, s onim pričama iz Kine, koje su ga oćaravale kad je bija mlađi.
Međutim od tog kineskog škvera, MK-u, više ni traga.
U svakom slučaju pozdrav Chiefu MK, I nadam se da se uspija izvuč iz te Kine više, te zapravo da su ga uposlili na Spud Shipu konačno, I makli ga iz škvera, prije neglo li počme jesti domorodce za doručak..
Dali se konačno uspio asimilirati u tu kinesku kulturu koja ga je frustirala cijelu zimu, I prestao pronalziti razloge za grintati?
Teško je to vjerovati. Zadnje što znamo od MK je da je odletio u Kinu, u škver, ukrcati se na novi novcati "Spud Ship" (to jest Jack up rig)kako smo ga prozvali zbog njegovih "Spud Cans" nogu, Chief MK je bio jako zadovoljan što će raditi pod Norveškom zastavom, I što će prvi puta u životu sudjelovati na transportiranju Jack up riga- brodom, do radne lokacije u Vjetnamu..
Međutim kao što svi koji imaju ikakva iskustva u ikakvom brodskom škveru znaju- u škveru poslu nikad kraja. Taj novi brod, nije nikako bio sasvim gotov, I tih par dana Kine pretvorili su se u još jednu epizodu beskrajnog života u kineskom škveru. Možemo samo zamislit Chiefa kako ljutito hoda škverom i psuje na Marka Pola, šta ga je zajeba, s onim pričama iz Kine, koje su ga oćaravale kad je bija mlađi.
Međutim od tog kineskog škvera, MK-u, više ni traga.
U svakom slučaju pozdrav Chiefu MK, I nadam se da se uspija izvuč iz te Kine više, te zapravo da su ga uposlili na Spud Shipu konačno, I makli ga iz škvera, prije neglo li počme jesti domorodce za doručak..
Opči praznici
Poštpvani čitatelji..
Neko vrijeme Vas nisam obavijestila o sudbinama naših triju pomoraca . Naime počelo je ljeto. Pomorci su utihnuli.. Kao da ih ljeto smiruje, a kako neće Dalmatince. Ćak I na talasima dalekih tamnih egzotičnih mora, ljeto , I zvuk komarca smiri dušu Dalmatinca. Nema veze što se lipe za njih trliši vlažnih Istočnjačkih podneblja, dok na drugoj strani planete, hodaju naravno naglavačke.
Ti naši pomorci zimi pišu Više, kad in fale materini kolači , I sanjaju bor s balunčićima, I smišljaju šta bi radili za maškare, a liti- liti su gusari u elementu i hladna piva- makar bez alkoholna ih opameti od pisanja.
A i meni se ljeto dogodilo, ne samo našim pomorcima, a I mom sinu se ljeto dogodilo i odlučio je skupit šta više ljetnih virusa da ne bi išao u ljetne vrtiće iz protesta ,pa moram i ja prihvatiti , da odmor je nekakakv u điru. Liti se živi, a zimi se mudruje , I pišu se memoari, I pjesme junačke o pustolovinama ..toga lita.
A sada malo vijesti o našim pomoricma ...
Neko vrijeme Vas nisam obavijestila o sudbinama naših triju pomoraca . Naime počelo je ljeto. Pomorci su utihnuli.. Kao da ih ljeto smiruje, a kako neće Dalmatince. Ćak I na talasima dalekih tamnih egzotičnih mora, ljeto , I zvuk komarca smiri dušu Dalmatinca. Nema veze što se lipe za njih trliši vlažnih Istočnjačkih podneblja, dok na drugoj strani planete, hodaju naravno naglavačke.
Ti naši pomorci zimi pišu Više, kad in fale materini kolači , I sanjaju bor s balunčićima, I smišljaju šta bi radili za maškare, a liti- liti su gusari u elementu i hladna piva- makar bez alkoholna ih opameti od pisanja.
A i meni se ljeto dogodilo, ne samo našim pomorcima, a I mom sinu se ljeto dogodilo i odlučio je skupit šta više ljetnih virusa da ne bi išao u ljetne vrtiće iz protesta ,pa moram i ja prihvatiti , da odmor je nekakakv u điru. Liti se živi, a zimi se mudruje , I pišu se memoari, I pjesme junačke o pustolovinama ..toga lita.
A sada malo vijesti o našim pomoricma ...
Subscribe to:
Posts (Atom)